You must enable JavaScript to view this site.
This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies. Review our legal notice and privacy policy for more details.
Close
Homepage > Regions / Countries > Europe > Balkans > Bosnia and Herzegovina > Bosnia’s Incomplete Transition: Between Dayton and Europe

Nedovršena tranzijica Bosne: Između Dejtona i Europe

Europe Report N°198 9 Mar 2009

SAŽETAK I PREPORUKE

Iako se završava period Bosne i Hercegovine kao međunarodnog protektorata, što je samo po sebi dobrodošlo, trenutno nije vrijeme da se požuruje tranzicija. Država koja je formirana Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine nakon dugotrajnog rata nikada neće biti sigurna niti će moći zauzeti svoje mjesto u Europskoj uniji dok ne bude odgovorna za posljedice svojih sopstvenih odluka. Ali napetost je trenutno velika, a stabilnost se pogoršava, jer Bošnjaci i Srbi igraju igru u kojoj naizmjenično gube i dobijaju da bi tako poremetili Dejtonski dogovor. Napredak ka članstvu u EU je zaustavljen, a uslovi postavljeni 2008. godine za završetak protektorata nisu ispunjeni.

Međunarodna zajednica bi na važnom sastanku Vijeća za implementaciju mira, međunarodnog tijela za nadgledanje Dejtona, zakazanog za 26-27. mart trebala odlučiti da ne okonča mandat visokog predstavnika i njegovog ureda (OHR-a) do 30. juna 2009. godine, kako je to nagoviješteno. Ono bi, pak, trebalo imenovati novog visokog predstavnika i odlučiti da ostavi Ured dok se ne ispuni svih sedam uslova iz 2008. godine – pet “ciljeva” i dva “uslova”, da bi i zadržalo svoj kredibilitet i da bi sačuvalo ovlaštenja koja bi pomogla da se riješe gorući problemi. Kada se protektorat zaista završi, a očekuje se da će to biti do kraja 2009. godine, biće potrebna jedna jaka misija EU koja će nastaviti podsticati Bosnu na putu ka europskoj integraciji. Brisel i zemlje članice bi se sada trebale početi fokusirati na posebna ovlaštenja koja su potrebna njihovom specijalnom predstavniku i odlučiti da služe kao garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma.

OHR više nije snaga koja Bosnu vodi naprijed, i za njega je prekasno da tu ulogu preuzme na bilo kakav način koji bi bio bez ograničenja. Vijeće za implementaciju mira je još 2006. godine objavilo da želi zatvoriti OHR i te se potom osloniti na EU. Vijeće za implementaciju mira se nadalo da će to potaknuti Bosnu da ispuni uslove kako bi brže došla do članstva u EU, ali se desilo upravo suprotno: prepušteni uglavnom sami sebi, bosanski lideri su postali blokirani u jednom zastoju, a neke su se reforme počele rješavati. Neki tvrde da bi šok terapija okončanja rada OHR-a imala spasonosan učinak na političare koji su se navikli da ih se štiti od najgorih posljedica njihovog neodgovornog ponašanja. Međutim, postoje četiri argumenta protiv trenutnog okončanja uloge OHR-a.

Prvo, međunarodni kredibilitet je narušen 2007. godine kada je EU sa Bosnom potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju – što je veliki korak u procesu pristupanja – iako nije usvojena posebna legislativa vezana za policiju na kojoj je EU tako energično insistirala kao na preduslovu, a visoki predstavnik je zbog toga došao u sukob sa liderom Republike Srpske, srpskog entiteta. Zatvaranjem OHR-a, uprkos tome što i dalje nisu ispunjena dva cilja (rješavanje statusa Brčko Distrikta i rješavanje pitanja državne imovine), te jedan uslov (potpuno poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma) koji su kao uslovi utvrđeni 2008. godine, rizikovalo bi se da se naruši sposobnost EU da primjenjuje čvrstu politiku prema Bosni dugo nakon završetka samog protektorata. Time bi se takođe oslabio kredibilitet EU u cijelom regionu, posebno na Kosovu.

Drugo, postoje određeni pozitivni politički znaci čiji bi razvoj djelimično mogao ovisiti od ne preranog zatvaranja OHR-a. Od novembra 2008. godine, lideri zajednica Bošnjaka, Srba i Hrvata su pokušali učiniti napor kako bi postigli izvodljiv kompromis, uključujuči i uslove Vijeća za implementaciju mira i ustavnu reformu. Oni su izloženi napadu predstavnika tvrde struje iz njihovih redova, a najviše Bošnjaci. Srpske vođe su spremne na dogovor, jer žele da se OHR zatvori; Bošnjaci i Hrvati su više zainteresirani za ustavnu reformu i doprinose takvoj mogućnosti zatvaranja da bi prevazišli opiranje Srba. Eliminiranjem OHR-a bi se sada uništila inicijativa, jer bi se uklonio možda glavni poticaj za kompromis.

Treće, OHR može dati određeni kratkoročni doprinos razumnim korištenjem posebnih (bonskih) ovlasti visokog predstavnika. Bosanski lideri još uvijek strahuju od sankcija, uključujući i razrješenje sa dužnosti, koje se može nametnuti zbog flagrantnog kršenja Dejtona. OHR takođe može djelovati na manje štetne, ali jednako važne načine, kako se pokazalo nedavnim zamrzavanjem plata, što je potaknulo općinske vijećnike Brčkog na brzo djelovanje. Visoki predstavnik bi takođe trebao čuvati u rezervi svoje glavne ovlasti, ali djelovati kreativno radi deblokiranja namjernih obstrukcija.

Konačno, EU može i trebala bi iskoristiti kratko odgađanje zatvaranja OHR-a da bi se bolje pripremila za potpunije dužnosti koje će uskoro naslijediti. Uvećanje je tradicionalno sredstvo koje je, uglavnom sa izvrsnim učinkom, koristila u izgradnji mira i sigurnosti u istočnim područjima Europe, uključujući i Zapadni Balkan. Ali Bosna nije poput drugih zemalja za pridruživanje. Njen nedavno vođeni rat još uvijek ima političke, društvene i gospodarske posljedice. Ukoliko EU pristupi Bosni kao drugim zemljama za pridruživanje, doživjeće neuspjeh.

Lokalni političari koji donose odluke daju različit značaj europskim integracijama i koracima koje treba učiniti da bi se do toga došlo. Oni te razlike koriste jedni protiv drugih, blokirajući napredak ka konačnom cilju članstva u tom procesu. Predstavnici tvrdih struja na svim stranama priznaju da napredovanje ka Europi znači odustanje od njihovih idealnih rješenja: Srbi znaju da će im biti teže da se otrgnu kako se Bosna bude približavala Briselu; Bošnjaci strahuju da će smanjenje autonomije RS-a biti nemoguće. To je razlog i za jedne i za druge da koče, te se i jedni i drugi potajno nadaju da će pridobiti EU i SAD na njihovu stranu ukoliko ostanu nepopustljivi.

Brisel treba iznova procijeniti šta je to što je potrebno jednistvenom bosanskom okruženju, prvo dobiti konsenzus zemalja članica o sigurnosnim ulozima, te dati odgovarajuće političko obećanje da će zadatak izvršiti do kraja, uključujući i garantiranje Dejtona. Time će se pomoći da se osigura da njegova misija u Sarajevu poslije OHR ne bude osakaćena slabom političkom podrškom, što je često bio slučaj sa OHR-om. Svom specijalnom predstavniku bi trebao dati mandat da pomogne bosanskim akterima u naporima da postignu kompromis, ali i da kontrolira priliv pred-pristupnih financijskih sredstava; da nadgleda poštivanje Dejtona i napredak ka članstvu; da dâ čvrste preporuke o ciljanim diplomatskim, političkim i ekonomskim sankcijama, ukoliko je to potrebno; te da sve aktere, uključujući i Vijeće sigurnosti UN-a, redovno informira o razvoju situacije tako da oni mogu brzo reagirati na svaku opasnost. Obamina administracija bi trebala ponovo izraziti svoje opredjeljenje da pomogne Bosni u interesu šire stabilnost u povijesno eksplozivnom i još uvijek pomalo nestabilnom regionu koji je nekad činio Jugoslaviju. To može najboje uraditi zajedno sa EU i pružajući podršku EU, koja ima veće resurse da vodi ovaj posao.

PREPORUKE

Za Vijeće za implmenetaciju mira i njegov Upravni odbor:

1.  Iskoristiti sastanak 26-27. marta 2009. godine da:

a) imenuje novog visokog predstavnika i da potvrdi da njegove ili njene izvršne (bonske) ovlasti ostaju na raspolaganju za rješavanje teških prijetnji ili kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i da djeluje umjesto državne vlade ukoliko ona bude privremeno spriječena da djeluje;

b) potvrdi da će OHR ostati dok Bosna ne bude u potpunosti ispunila dva preostala cilja Vijeća za implementaciju mira (usvajanje od strane Parlamentarne skupštine zakona kojim se reguliše raspolaganje države, uključujući odbranu, imovinu i ustavne amandmane kojima se reguliše status Brčko Distrikta), te jedan preostali uslov Vijeća za implementaciju mira (potpuno poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma); i

c) navede da će se onda kada Bosna ispuni te ulsove, kao što je uslov da nema više ozbiljnih prijetnji Dejtonskom mirovnom sporazumu, OHR zatvoriti bez odlaganja.

Za Ured visokog predstavnika (OHR):

2.  Objaviti da visoki predstavnik ubuduće neće koristiti Bonske ovlasti osim da:

a) spriječi ozbiljne prijetnje i kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, uključujući i pokušaje da se jednostrano ukinu ili smanje entiteti ili da se povrijedi suverenitet države;

b) djeluje umjesto državnih izvršnih vlasti Bosne ukoliko one privremeno ne žele ili nisu u mogućnosti da ispunjavaju svoje dužnosti, uključujući pitanja imenovanja, razrješenja, plaća i povlastica; i

c) da produži mandat međunarodnog pravnog osoblja na period do dvije godine, ukoliko to ne učini Parlamentarna skupština.

3.  Raditi sa zakonodavstvom Bosne i Hercegovine i entiteta da se popune sve pravne i regulatorne praznine koje ovise od djelovanja OHR-a.

4.  Ponuditi da se olakša bosanski politički proces, pomoći u rješavanju zastoja i posredovati u razgovorima o ustavnoj reformi i napredovanju ka europskoj integraciji.

Za Vijeće za opće poslove i vanjske odnose Europske unije:

5.  Ovlastiti Predsjedništvo da pregovora o sporazumu sa Bosnom i Hercegovinom garantirajući Dejtonski mirovni sporazum, u skladu sa kojim bi se EU posebno obavezala da neće priznati ili prihvatiti:

a) bilo koje rješenje problema države koji se nameće jednom ili više njenih konstitutivnih naroda bez saglasnosti;

b) ukidanje jednog ili oba entiteta ili lišavanje njihovih prava bez saglasnosti; i

c) jednostrano povlačenje entiteta iz države ili njenih institucija.

6.  Po zatvaranju OHR-a uspostaviti misiju Europske unije koju će predvoditi viši zvaničnik sa dvostrukom funkcijom kao specijalni predstavnik EU i šef Delegacije Europske komisije, čiji bi mandat konkretno bio da:

a) održava bliske kontakte sa Vladom Bosne i Hercegovine, njenim entitetima i drugim političkim akterima i da im pruža savjete i pomoć;

b) nadgleda, izvještava i savjetuje o poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma i napretku zemlje u procesu stabilizacije i pridruživanja;

c) nadgleda, izvještava i pomaže u procesu usklađivanja zakona Bosne sa acquis communautaire EU i jačanju kapaciteta bosanskih institucija da implementiraju i provode te zakone;

d) isplaćuje ili ograničava finansijska sredstva Instrumenta za pred-pristupnu pomoć – koji bi trebalo značajno povećati – onoliko koliko se smatra odgovarajućim da bi se podstakao napredak ka europskoj integraciji; i

e) dati preporuke, po potrebi, u vezi sa zabranama izdavanja viza, zamrzavanju sredstava i obustavljanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).

7.  Održavati operaciju ALTHEA (EUFOR) i koristiti je radi davanja doprinosa obuci bosanske vojske, kao i putem zajedničkih vježbi, najmanje dok traje OHR. Nakon toga, zaključiti sporazum o korištenju vojnih objekata za takve zajedničke vježbe i za obuku europskih snaga za provođenje misije Europske sigurnosti i odbrambene politike. Međutim, ne bi trebalo obnoviti Policijsku misiju Europske unije (EUPM) kada njen mandat istekne u decembru 2009. godine.

Za članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda:

8.  Kada se OHR zatvori, rezolucijom pozdraviti podršku EU održavanju mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini i pozvati specijalnog predstavnika EU da redovno podnosi izvještaje Vijeću i drugim zainteresiranim stranama, uključujući i potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Za Vladu SAD-a:

9.  Nastaviti pružati podršku OHR-u, a posebno nakon zatvaranja tog ureda, blisko surađivati sa specijalnim predstavnikom EU, kao i preko Ambasade SAD-a u Sarajevu, te dodjeljivati stručno i tehničko osoblje misiji EU.

Za Sjeverno-atlansko vijeće:

10.  Povećati prisustvo NATO-a u Bosni i Hercegovini zaključivanjem sporazuma o korištenju vojnih objekata za operacije obuke NATO-a i zakazivanjem češćih vježbi.

Sarajevo/Brisel, 9. mart 2009. godine

 
This page in:
English
srpski

More Information