You must enable JavaScript to view this site.
This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies. Review our legal notice and privacy policy for more details.
Close
Homepage > Regions / Countries > Europe and Central Asia > Balkans > Bosnia and Herzegovina > Bosnia: What Does Republika Srpska Want?

Bosna i Hercegovina: Šta Republika Srpska hoće?

Europe Report N°214 6 Oct 2011

IZVRŠNI SAŽETAK I PREPORUKE

Flert Republike Srpske sa referendumom u junu 2011. je podsjetnik da manji BiH entitet i dalje prijeti stabil­nosti ove države i zapadnog Balkana. Malo je vjero­vatno da će se RS odcijepiti ili da će Bošnjaci pokušati da ju eliminišu, ali ako njeni srpski lideri nastave gurati svaki konflikt sa Sarajevom do ivice, kao što su to pon­avljali do sada, postoji rizik od katastrofe. Dovoljno je da samo jednom posustane agilnost lidera i strpljenje naroda pa da se desi ozbiljno nasilje. Dugoročno, odlu­čnost RSa da svede Bosnu i Hercegovinu (BiH) na malo više od koordinatora između snažnih entiteta može toliko potkopati državu da se ona uruši, povlačeći za sobom i RS. RS pati i od svojih unutrašnjih prob­lema, posebno kulture nekažnjivosti političkih i ekonom­skih elita i stalno prisutnog zadaha ratnih zločina. Njeno rukovodstvo, posebno njen predsjednik, Milorad Dodik, trebaju kompromise sa Sarajevom u izgradnji države i provođenju hitnih reformi na nivou entiteta.

RS je zaprijetila referendumom početkom 2011. što je moglo dovesti do izlaska Srba iz BiH institucija i doves­ti BiH na ivicu rata. Situacija se stabilizovala u junu, kada je Evropska unija (EU) ponudila proces dijaloga o sud­stvu, čiju je reformu RS zahtijevala. Državni i entitetski lideri su se sastali i počeli razmatrati složeni pravni sistem ove države imajući u vidu njegovo usag­lašavanje sa evropskim zakonodavstvom (acquis com­munitaire). Proces će biti dug i mukotrpan, ali RS može postići djelotvornu promjenu samo kroz Parlamentarnu skup­štinu BiH i Ustavni sud. 

Međunarodna zajednica se hrve sa RS godinama. Kada bi imali slobodu izbora, većina u entitetu bi više voljela neovisnost, ali to je neprihvaljivo ostatku BiH i međ­unarod­noj zajednici. RS je preslaba da izbori put do nezavisnosti i ne bi dobila međunarodno priznanje kao država. Njeni lideri odbacuju glavninu projekta izgradnje države koji vodi međunarodna zajednica koji je dao Bosni i Hercegovini njenu sadašnju administrativnu strukturu. Neki bošnjački i međunarodni posmatrači vjeruju da je međunarodna spremnost posustala, dajući Srbima prostora da sabotiraju državu, dok drugi međ­unarodni i srpski posmatrači tvrde da su međunarodne intervencije te koje zadržavaju Srbe u njihovom tvrdo­kornom mentalitetu. Reakcija EU, potpomognuta SAD  i drugima, na političke i pravne izazove koje je RS nap­ravila u junu nudi neprisilne alternative koje će svakoj strani biti teško odbaciti.

Bošnjaci, Hrvati i međunarodna zajednica nemaju druge nego da se suoče sa RS elitama, posebno predsjednikom Dodikom. On je najveći populist i najteži lider kojeg je RS imala u zadnjim godinama, ali on i njegova stranka još uvijek imaju najveću podršku. Opozicija je na izborim u oktobru 2010. imala bolje rezultate od oček­ivanih, posebno u utrci za srpsku poziciju u BiH pred­sjedništvu, ali Dodikova stranka Savez Nezavisnih Soc­ijal­demokrata, SNSD, kontroliše vladu i preds­jedništvo RSa, kao i Narodnu skupštinu Republike Srpske. Nacio­na­lizam i zaštita RSa ostaju ujedinjujuća fiks ideja ovog entiteta.  

RS je podijeljena na istočnu i zapadnu polovinu. SNSD je naizgled nepobjediva u politički i ekonomski utjeca­jnijem zapadnom dijelu, kontrolišući svaku opštinu bilo direktno ili u koaliciji sa nekom od manjih stranki i zadire u tradicionalnu istočnu bazu Srpske Demok­ratske Stranke (SDS). Dodikova vlada odlučuje o svim budžet­skim pitanjima, kao i o većini investicija koje idu na istok. Mnoge istočne opštine se, posebno one koje vodi opoz­icija, osjećaju uskraćenima i polako počinju tražiti veću ekonomsku i političku decentralizaciju, ali ovo pada u drugi plan pred naporima da se zaštiti cjelovitost RSa.

Korupcija i slaba vladavina prava potkopavaju ekono­mski rast. RS, kao i ostatak BiH, veoma sporo izlazi iz recesije koja je rezultirala iz globalne finansijske krize. Privatizacija Telekoma RSa i rafinerije nafte je dala RS-u bogatstvo u gotovini u periodu 2006-2008, kreira­jući lažni privid prosperiteta. Ali ova sredstva su malo učinila za dalji rast i nedavna povećanja poreza i oček­ivana sma­njenja u socijalnim uslugama mogu dovesti to socijal­nog nezadovoljstva. 

Mnogi Srbi vjeruju kako se od njih traži da preuzmu svu krivicu za rat u periodu 1991-1995, uz optužbe da su bili okupatori i agresori. Daleko najveći broj ratnih žrtava su bili bošnjački civili, koji su pretrpjeli teško etničko čišćenje, čiji je najužasniji i najveći primjer masovno ubistvo u Srebrenici. Srbi strijepe da će im RS biti odu­zeta ako priznaju da su počinili genocid u Srebrenici.Ali ovo je neosnovan strah. Upravo suprotno; zbog toga bi bilo potrebno da njene elite priznaju odgovornost svojih ratnih lidera i podrže napore ka pomirenju kako bi stekli više poštovanja i povjerenja u cijeloj BiH.

PREPORUKE

Vladi Republike Srpske:

1.  Prestati sa testiranjem hitnih ovlasti Ureda Visokog predstavnika (OHR) i legitimnosti državnih inst­itucija sazivanjem referenduma; umjesto toga raditi na popravljanju onih državnih institucija koje se dovode u pitanje na sljedeće načine:

a) korištenjem svih raspoloživih procedura Par­lamen­tarne skupštine BiH; i

b) preispitivanjem osporenih aspekata institucija u pitanju na Ustavnom sudu BiH.

2.  Poboljšati odnose sa vladama BIH i Federacije BiH, održavajući redovne i česte zajedničke sesije.

3.  Prestati podržavati i finansirati komemoracije ratnih događaja koje dovode do podijela u društvu.

4.  Podržati i finansirati akcije za uspostavljanje his­torijske istine o ratu i za pomirdbu BiH građana, kao što su:

a) dodjeljivanje nagrada osobama i ustanovama odgovornim za spašavanje života članova progon­jenih zajednica; i

b) objavljivanje opcija za povratnike za održavanje veza sa Federacijom, uključujući zdravstvene i socijalne službe.

Predsjedniku Republike Srpske:

5.  Promovirati reforme:

a) da bi se ojačala vladavina zakona i iskorijenila korupcija;

b) usmjerene ka decentralizaciji;

c) da bi se usmjerile investicije u manje razvijena područja, posebno ona gdje se desio povratak i u istočnu RS.

6.  Održati govore u Parlamentarnoj skupštini BiH i na obilježavanju godišnjica u Potočarima u cijelosti priznajući odgovornost ratnog rukovodstva RSa, uključujući bivše predsjednike RSa, za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti širom BiH.

Narodnoj skupštini Republike Srpske:

7.  Doraditi Ustav RSa da bi se veto Vitalnog nacion­alnog interesa ograničio na pitanja od istinskog nacionalnog interesa i da bi se uklonila nejasnoća koja omogućava Ustavnom sudu da zaobiđe taj veto. 

Evropskoj Uniji:

8.  Objaviti da niti neovisnost niti centralizacija nije u skladu sa brzim ranijim napretkom BiH prema članstvu u EU.

9.  Nastaviti sa dijalogom na visokom nivou o sudstvu i proširiti njegov format na obradu problematičnih pitanja, istovremeno cjelovito informišući međuna­rodne partnere o napretku.

Sjedinjenim Američkim Državama:

10.  Podržati napore EU u reformi sudstva i drugim pitan­jima.

Sarajevo/Brisel, 6 oktobar 2011