You must enable JavaScript to view this site.
This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies. Review our legal notice and privacy policy for more details.
Close
Homepage > Regions / Countries > Europe and Central Asia > Balkans > Croatia > A Half-Hearted Welcome: Refugee Return to Croatia

Mlaka dobrodošlica: povratak izbjeglica u Hrvatsku

Izvještaj ICG-a za Balkan br.138 13 Dec 2002

KRATAK PREGLED I PREPORUKE

Sedam godina nakon završetka rata, pitanje povratka izbjeglica i dalje je jedan od gorućih problema u Hrvatskoj. Vlada koja je došla na vlast nakon parlamentarnih i predsjedničkih izbora u januaru i februaru 2000. godine od svoje prethodnice je dobila neprihvatljivo naslijeđe diskriminatornih zakona i praksi, na štetu prije svega raseljenih osoba i izbjeglica srpske nacionalnosti. Nakon što je izblijedilo sveopće međunarodno olakšanje kojim je dočekana pobjeda novih vlasti nad Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), međunarodno je insistiranje na uklanjanju prepreka povratku izbjeglica i reintegraciji, međutim, moralo biti nastavljeno.

Taj stalni pritisak tiče se prije svega ljudska prava, ali također odražava i brigu za regionalnu stabilnost. Kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH, Hrvatska se opredjelila da će jačati povratak u cijeloj regiji. Iako bi pravo na povratak trebalo biti bezuvjetno, uočljive su jasne praktične veze između povrataka u različite zemlje ili dijelove zemalja ove regije. Kako se vrše deložacije hrvatskih Srba iz kuća odnosno stanova koji pripadaju Bošnjacima ili bosanskim Hrvatima, njihovo vlastito pravo na povratak dovedeno je u pitanje ako u njihovim domovima u Hrvatskoj žive druge izbjeglice. Nadalje, mogućnost normalnih, stabilnih odnosa među državama u regiji, kao i među različitim etničkim grupama u tim državama, u velikoj mjeri će se unazaditi ako se ne izliječe rane koje je uzrokovalo etničko čišćenje provedeno u toku rata.

I dok se najveći broj raseljenih Hrvata vratio, od ukupno nešto više od 300.000 hrvatskih Srba koji su raseljeni u toku sukoba vratilo se manje od jedne trećine. Vladin program povratka iz 1998. godine nije uspio osigurati odgovarajuće uvjete. Rezultati diskriminatornih zakona i praksi koji su ustanovljeni u toku i nakon rata nastavljaju biti prepreka ostvarivanju prava povratnika u ključnim oblastima.

Srbi iz Hrvatske suočavaju se s diskriminacijom kada su u pitanju pravo na državljanstvo i prebivalište, imovinska i stambena prava, kao i pomoć pri obnovi objekata oštećenih u ratu. U teškoj ekonomskoj klimi u Hrvatskoj, Srbi su u posebno nepovoljnom položaju zbog raširenog diskriminatornog odnosa među poslodavcima, uključujući i one u javnom sektoru. Nedosljedan stav organa vlasti prema krivičnom gonjenju u slučajevima ratnih zločina i amnestiranju onih koji su učestvovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske još više destimuliraju povratak. Dok su mnogi hrvatski Srbi, osobito prije 2000. godine, krivično gonjeni u jednom politiziranom okruženju, uz ponekad kontroverzne presude, odnos prema Hrvatima generalno je popustljiv a suđenja pokrenuta protiv njih u slučajevima ratnih zločina su rijetka.

Pozitivniji stav trenutne hrvatske vlade pomogao je da se klima u vezi s povratkom Srba generalno poboljša. Sigurnosna situacija je primjetno bolja u mnogim oblastima. Međutim, vlada je sporo ukidala diskriminatornu praksu u oblastima povrata imovine, stanarskih prava i pomoći pri obnovi. Niz inicijativa iz 2001. i 2002. godine (među kojima i Plan mjera za povrat imovine koji treba da potakne održiv povratak srpskih izbjeglica) zamijenio je program povratka iz 1998. godine. Pomoć za obnovu kuća navodno je, u drugoj polovini 2002. godine, konačno počela da se dodjeljuje i srpskim podnosiocima zahtjeva u većim brojevima.

Međutim, vlada i dalje odbija da poduzme neke ključne poteze koje zahtijeva međunarodna zajednica. Među njima je i zahtjev da se prekine praksa da Hrvati koji privremeno koriste srpske kuće i stanove ne mogu biti deložirani sve dok im se ne osigura alternativni smještaj, bez obzira da li su sposobni da sami obezbijede taj smještaj ili ne. Na taj način, prava privremenih korisnika imaju prednost nad pravima vlasnika što je u suprotnosti sa hrvatskim Ustavom i međunarodnim standardima. Također, vlada i dalje odbija da u cjelini riješi pitanje stanarskih prava – koja je bila osnovna imovinska prava u urbanim sredinama u komunističkoj Jugoslaviji – a koja su, na krajnje diskriminirajući način, ukinuta za Srbe koji su izbjegli u toku rata.

Povratak i reintegracija srpskih izbjeglica i puno priznanje njihovih prava i dalje su politički osjetljiva pitanja. Političke stranke nacionalističke desnice, koje su generalno neprijateljski raspoložene prema povratku Srba, i dalje uživaju značaju podršku među stanovništvom, osobito u područjima koja su bila pogođena ratom i u koja bi se mnogi Srbi željeli vratiti. U hiljadama slučajeva domove potencijalnih srpskih povratnika koriste raseljeni Hrvati, uglavnom iz Bosne i Hercegovine. Pokušaji da se oni deložiraju izazvali su žestoke reakcije a hrvatska vlada nije bila voljna da se odlučno uhvati u koštac s njima.

Suočena, s jedne strane, s pritiskom međunarodne zajednice u smislu ukidanja diskriminacije i omogućavanja povratka izbjeglica i, s druge strane, s pritiskom nacionalističke desnice, vlada je usvojila polovične mjere čiji je cilj da umire međunarodnu zajednicu i, istovremeno, da preuzete obaveze ostave neispunjenima. Iako nedavni potezi sugeriraju ozbiljniji pristup, oni ipak ne idu dovoljno daleko. Međunarodna zajednica treba da nastavi insistirati da Hrvatska u potpunosti ispuni svoje obaveze u vezi s povratkom i reintegracijom.

Bio je potreban stalni međunarodni pritisak da Hrvatska zakonski uredi i promovira povratak i da poništi diskriminatorne mjere. Vlada još uvijek nije pokazala dovoljno dobre volje da djeluje bez stalnog pritiska i nadzora. Potrebno je zadržati uvjerljivo međunarodno prisustvo, uključujući i ono na terenu, kako bi vlada dobivala preporuke o provedbi reformi i kako bi se pratilo njeno djelovanje. Od ključne je važnosti da međunarodna zajednica bude jednoglasna i potpuno jasna u tome da su za nju povratak, reintegracija i nediskriminatorski odnos prema manjinama ozbiljna pitanja i da Hrvatska ne može očekivati dalji napredak u pravcu evropskih integracija sve dok se njeni rezultati dodatno ne poprave.

PREPORUKE

Za hrvatsku vladu:

1.  Priznati bezuvjetno pravo na povratak svima koji su ranije imali prebivalište u Hrvatskoj, a koji su je napustili od izbijanja sukoba u augustu 1990. godine i ne tretirati ih kao nove useljenike u zemlju.

2.  Ustanoviti sveobuhvatan pravni režim za povrat privatne imovine, u skladu s ustavnim pravima vlasnika imovine, i ne davati prioritet privremenim korisnicima imovine.

3.  Dodjeljivati pomoć za obnovu objekata bez diskriminacije i dosljedno rješavati zahtjeve za dodjeljivanje pomoći, bez obzira na nacionalnost aplikanata.

4.  Konsistentno i bez diskriminacije tretirati bivše nosioce stanarskog prava, te u konsultacijama s međunarodnom zajednicom, iznaći mehanizme za rješavanje njihovih problema, koji bi se zasnivali na povratu ili pravičnoj nadoknadi.

5.  Konsistentno provesti zakon o amnestiji a hapšenja vršiti samo u slučaju da postoje jasni dokazi o tome da je počinjen ratni zločin.

6.  Proširiti nadležnost vlade i mimo vlasnika čija je imovina oduzeta u skladu s odredbama Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, te pomoći – između ostalog i putem pokretanja sudskih postupaka protiv trenutnih korisnika – povrat cjelokupne imovine koja je oduzeta u toku i nakon rata.

7.  Povećati prekograničnu suradnju s bosanskohercegovačkom vladom kako bi se utvrdili slučajevi kada privremeni korisnici koji borave u Hrvatskoj već imaju održiva rješenja za svoje stambene potrebe u Bosni i Hercegovini.

8.  Usvojiti i provesti zakonske akte protiv diskriminacije, koji će osigurati pravičnu, srazmjernu zastupljenost manjina prilikom zapošljavanja, osobito u javnim ustanovama.

Za međunarodnu zajednicu:

9.  I dalje jasno i dosljedno stavljati Hrvatskoj na znanje kakva su očekivanja u vezi sa procesom povratka i pravima izbjeglica, u skladu sa Sporazumom o stabilnosti i pridruživanju koji je zaključila sa EU.

10.  Koordinirati pomoć procesu povratka i reintegracije, te je uvjetovati korektnim i nediskriminatornim stavom hrvatskih vlasti na svim nivoima.

11.  Misija OSCE-a u Hrvatskoj treba da nastavi sa pažljivim praćenjem vladinih inicijativa usmjerenih ka povratku, integraciji i obnovi, održavajući značajno prisustvo na terenu barem do kraja 2003. godine.

12.  Vijeće Evrope i OSCE trebali bi uraditi preporuke za vladu, koje bi sadržavale sveobuhvatno rješenje problema poništenih stanarskih prava.

13.  Planovi o prestanku angažmana UNHCR-a ne bi smjeli ugroziti pružanje osnovnih humanitarnih i pravnih usluga izbjeglicama i povratnicima, koje financira UNHCR.

Zagreb/Brisel, 13. decembar 2002.

 
This page in:
English
srpski

More Information